Kava na Grunteku: Intervju s arhitekticom Sabinom Sabljić o održivom stanovanju
Održiv način života postao je sve važniji, a uzgoj ekološkog povrća kojim ne zagađujemo okoliš budućnost je proizvodnje hrane.
Gruntek ti donosi intervju s našom korisnicom i arhitekticom Sabinom Sabljić, stručnjakinjom za održivo stanovanje. Sabina je na Grunteku održala radionicu održivog projektiranja kuhinja, a tim povodom odgovorila nam je na nekoliko aktualnih pitanja.
Što Vas je potaknulo na istraživanje o održivom načinu stanovanja u kuhinji?
Tema održivosti, danas nužno prisutna u svim aspektima naše civilizacije, gledana kroz temu stanovanja zapravo postaje ogledalo naših navika i načina života u potrošačkom društvu.
U pitanju je promišljanje održivosti svih naših navika stanovanja od načina tehnološkog opremanja stana, boravka u stanu, prehranjivanja, održavanja osobne higijene i spavanja. Arhitekti su tu neminovno u ulozi kreatora ne samo prostora, već i navika korisnika.
Kroz povijest se generalno mijenjao način stanovanja, no početkom prošlog stoljeća industrijalizacija je donijela najveće promjene. Industrijska proizvodnja je učinila opremu stanova masovno dostupnom, te je generalno podigla standarde stanovanja za veliku većinu ljudi, no istovremeno je potaknula neslućeno konzumeristički pristup stanovanju i ugrozila mnoge postulate održivog stanovanja, te i samog prehranjivanja.
Od tada do danas smo došli u situaciju da zbog sve dinamičnijeg načina života nametnutog i radnim vremenom, sam proces kuhanja se sve više racionalizira i ubrzava predgotovljenim ili zgotovljenim namirnicama. Sve to znači donošenje hrane u stan u raznoj ambalaži, uglavnom jednokratnoj papirnatoj, plastičnoj, limenoj ili staklenoj. To nas opet vodi do velike količine otpada u kuhinji – od organskog (otpadci i viškovi hrane) do ambalažnog. Sve to opet traži vrijeme i prostor za dobavu, obradu i sortiranje otpada, kojeg uglavnom nedostaje.
Osmišljavanjem prostornih sustava koji podržavaju održivu nabavu, čuvanje, obradu i razgradnju hrane – zasigurno se mogu potrošačke navike mijenjati u smjeru poštivanja hrane i okoliša generalno. Vjerujem da bi to trebao biti motivacijski impuls svakog projektanta.
Možete li nam reći više o šokantnim rezultatima statističkog istraživanja o otpadu od hrane u RH koje je proveo Zavod za zaštitu okoliša i prirode u 2022.?
Ovo statističko istraživanje o otpadu od hrane u Hrvatskoj koje je objavio Zavod za zaštitu okoliša i prirode je jedno od vrlo vrijednih za propitivanje krajnje potrebe vršenja utjecaja i urbanista i arhitekata na promjene prehrambenih navika stanovništva.
Činjenicu da je od ukupnog otpada od hrane u Hrvatskoj 40% JESTIVO, odnosno najčešće bačeno zbog prevelike kupljene količine i isteka roka trajanja, prati jednako porazna činjenica da u Hrvatskoj bacimo više od 86 000 tona jestive hrane godišnje!
To bi u grubo preračunato značilo da jedna četveročlana obitelj godišnje kupi i baci gotovo 100 kg jestive hrane!
Činjenica da više od 60% ispitanika nikada ne jede u restoranu, jasno ukazuje da smo srećom još uvijek nacija koja pretežito priprema vlastitu hranu. Pri tome je bitna činjenica da od ukupno nastalog otpada hrane u Hrvatskoj, u kućanstvima nastaje 76%, što znači da možemo bitno utjecati na smanjenje količina bacanja jestive hrane. Svatko od nas. Svaki dan.
Dio svog predavanja posvetili ste i temi koliko nas zapravo košta prehranjivanje. Jesu li Vas iznenadili brojevi?
Kao arhitekt sam toga naravno svjesna i nerijetko iznenađujem tim brojevima.
Na žalost, rijetko postoji svijest o veličini investicija koje se ulažu u stambeni prostor. U glavnini su investitori svjesni cijene samog kvadrata stambenog prostora, no opremanje prostora, a poglavito njegovo korištenje i održavanje tijekom stanovanja, ostaje neosviješteno.
No, ako sagledamo koliko u načelu svakog od nas u grubo košta jedna kuhinja i njezino korištenje u ciklusu od kupnje samog prostora kuhinje u okviru stana, njezinog opremanja namještajem, tehnikom i sitnom opremom, do daljnjeg korištenja i troškova energije, vode, hrane i u konačnici plaćanja odvoza otpada i ostalih komunalnih računa – brojevi su prilično veliki.
Tih u grubo procijenjenih 70 000 do 250 000 kn po jednoj kuhinji u svakom od naših stanova znači da uz prosječnu hrvatsku plaću od oko 7.500 kn samo za kuhinju radimo nevjerojatne 1-3 godine svojih života. I onda k tome dolazimo u situacije da ne stignemo ni kuhati...
Percipiramo da je potrebno od pola sata do par sati za izradu jednog obroka. No, to zapravo nije slučaj. Kolika je stvarna vremenska crta jednog obroka?
Vremenska crta jednog obroka je zapravo moj autorski projekt koji razvijam u vidu scenarija s ciljem osvješćivanja kompleksnosti procesa pripreme jednog obroka. Živimo u dijelu svijeta u kojem zapravo ne poštujemo hranu. Hedonisti smo, gurmani smo, no to ne znači da i poštujemo hranu. U tom ubrzanom ritmu življenja, propuštamo hranu svjesno i uzgajati i kuhati i jesti.
U predavanju sam namjerno za primjer odabrala jedno meni vrlo drago, tradicionalno i bazično jelo s malo namirnica, koje me veže za osječko djetinjstvo - sataraš. Držim da je to vrlo svečano jelo ako se pripremi od domaćih aromatičnih namirnica.
U načelu je potrebno svega 15-20 minuta da se luk, rajčica i paprika očiste, narežu i prodinstaju uz ulje, sol i papar. No, uzevši u ruku svaki od tih komada povrća, budimo svjesni svake osobe koja ih je zasadila, uzgajala, obrala i dovezla do nas.
Ako osvijestimo da je za taj sataraš koji kuhamo u jesen, bilo potrebno zasaditi povrće u proljeće, tada je vrijeme pripreme tog obroka nekoliko mjeseci! A u pripremi je sudjelovalo bar nas troje! Ako to osvijestimo – teže i rjeđe ćemo bacati hranu.
Koja je Vaša poruka za kraj svim korisnicima?
Ponekad se osjećamo malima i ne sagledamo svoje stvarne mogućnosti utjecaja na životne procese oko nas. Kad i uviđamo da način na koji živimo nije održiv i da vodi u krivom smjeru, skloni smo slegnuti ramenima pod pritiskom ritma svakodnevnog života i reći: “Što ja tu mogu promijeniti…?”.
Ovim predavanjem sam nastojala osvijestiti tu nevjerojatnu igru velikih brojeva.
Ako novi popis stanovništva 2021. kaže da u Hrvatskoj ima ukupno 2.350.444 stanova za stalno i povremeno stanovanje, tada je logično da u Hrvatskoj ima toliko i kuhinja. A to znači da svatko od nas koristi jednu, a možda i dvije-tri kuhinje od svih tih milijuna kuhinja. I tko onda odlučuje kako će se koristiti te 2.350.444 kuhinje? Svatko od nas.
Svatko od nas može mijenjati vlastite navike i utjecati na promjenu! Budimo toga svjesni svaki put kad uđemo u taj naš kuhinjski prostor. Pitajmo se svaki put: “Što danas mogu učiniti odgovornije, održivije?”. Zbrojeni rezultati promjene navika svih nas zajedno mogu biti iznimni.
.jpg)
Ako je i tebi održivost bitna, mjesto ti je u našoj Gruntek obitelji. Na Grunteku se uvijek brinemo da naše ekološki uzgojeno povrće ne propada, a sve kašete koje korisnici ne uspiju preuzeti doniramo dječjim domovima. Kulture koje zasadimo, nakon berbe prema potrebama svojih korisnika zamjenjujemo novima, što je odgovoran i za prirodu prihvatljiv eko uzgoj. Unajmi svoj vrt putem linka već danas i uživaj u prvim ljetnim kulturama!